Kalesija

Asmir Mešić: Živimo u stvarno groznom svijetu ako se primjećuju najobičnija djela i riječi, koja bi se morala podrazumijevati kao osnova svega – komunikacije, suživota, rada…

U nekoliko navrata u zadnjih par sedmica, došao sam u situaciju gdje se najobičniji, najnormalniji, najsitniji gest tretira kao neko veliko dobro djelo.

Ljudi govore: „Hvala ti puno.“; „Nikad neću zaboraviti…“; „Sjećaš se kad si…“

A ja znam da nisam uradio ni rekao ama baš ništa vrijedno pomena a kamoli tolikog zahvaljivanja.

Onda razmišljam o mogućim uzrocima za davanje značaja tim gestima. Jedino što mi pada na pamet (i ne želim vjerovati u to) je da živimo u stvarno groznom svijetu ako se primjećuju najobičnija, najnormalnija, najsitnija djela (i riječi), koja bi se morala podrazumijevati kao osnova svega – komunikacije, suživota, rada…

Je li moguće da je ljudskost iznimka?

Autor: prof. Asmir Mešić.

Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
[contact-form-7 id="257132" title="Report error"]

Komentari

Kalesija: Otvorena savremena benziska pumpa i autobuska stanica, inves …

Održan prošireni kolegij direktora Uprave policije MUP-a TK

„Krimolovci“ u junu zaprimili 219 poziva od kojih su 54 sa korisni …

Vlada Federacije BiH proglasila 11. juli 2025. godine Danom žalosti u …

9. jula promocija knjige “Imami Srebrenice 1992-1995”

Priznanje “Ponos općine Kalesija” za 84 učenika kalesijs …

CLOSE
CLOSE